Bistrac_header

Speleoronilačka istraživanja izvora Bistrac u Desmericama

autori: Petra Kovač Konrad, Vedran Jalžić, Branko Jalžić

Izvor Bistrac u Desmericama prvi put su istraživali Branko Jalžić (SO HPD Željezničar) i Ivica Ćukušić (SO PDS Velebit ) 26.8.2004. godine. Od 2006. godine izvor se sustavno istražuje.

U daljnjim istraživanjima sudjelovali su Branko Jalžić, Vedran Jalžić, Petra Kovač-Konrad, Zvonimir Švrljuga, Matej Mihailovski, Igor Vrhovec, Uroš Ilić, Robert Baković, Iva Šklempe-Kokić, Dražen Kunović i Nenad Buzjak. Članovi istraživanja su pripadnici SO HPD Željezničar, Jamarski klub Železničar (SLO), Jamarski klub Krka (SLO), Speleološki klub Samobor. Izvor se nalazi 200m južno od izvora Zagorske Mrežnice (X 5517810 Y 5005342 Z 327). Ulaz u izvor se nalazi u malom jezeru širokom 7 metara iz kojeg se nastavlja korito potoka Bistrac.

Jezero u kojem se nalazi ulaz u kanal
Jezero u kojem se nalazi ulaz u kanal

Osim „glavnog“ ulaza koji je najvećih dimenzija 2×3 m postoje još dva ulaza manjih dimenzija koji se nalaze u smjeru istoka, 6 m udaljeni od „glavnog“ ulaza. Na početku istraživanja znalo se samo za 2 manja ulaza kroz koje se jedva provlačilo s dvobocnikom ili rebreatherom, a vidljivost je zbog zamućenja vode bila gotovo nula. Na dnu jezerca nažalost se nalaze veće količine krupnog otpada među kojim ima i minsko-eksplozivnih naprava.

Otpad u izvoru
Otpad u izvoru

Prvih 30-40m izvora karakterizira nagla laktasta skretanja i promjena dubine. U kanalu su vidljivi veći kameni blokovi na kojima su strujnice oštrih bridova i jasno izražene orijentacije prema smjeru tečenja vode.

Speleološki topografski nacrt -tlocrt
Speleološki topografski nacrt -tlocrt
Speleološki topografski nacrt -profil
Speleološki topografski nacrt -profil

U gornjim dijelovima (stropu) kanala nalaze se dimnjaci koji završavaju pukotinama koje prate smjer kanala. Može se pretpostaviti da su ulazi u izvor rezultat urušavanja tektonskim pokretima oslabljene stijene. Na 30 m dubine odvaja se kanal nazvan Meandar.

V. Jalžić u Meandru
V. Jalžić u Meandru

Kanal je eliptičnog oblika dimenzija 1,5×1,2 s pukotinom u dnu. Kanal se sužava i završava pukotinom širine 30 cm koja se spaja sa „glavnim“ kanalom. Nakon odvajanja za Meandar, u glavnom kanalu se nalazi suženje dimenzija 0.5x2m. U ovom dijelu kanala nalazi se velika količina sedimenta koja i stvara ovo suženje jer naglo vertikalno izdizanje prema izlazu predstavlja zaustavu za ovaj sediment nošen vodom. Iza suženja kanal se nastavlja jednoličnom morfologijom, niskog i širokog poprečnog presjeka na dubini od 40-45m. Ovakva morfologija kanala predisponirana je subhorizontalno položenim slojevima nagiba 10-12˚ generalnog smjera pružanja S-J. Ista morfologija je i u izvoru Zagorske Mrežnice, ali na manjim dubinama. U dnu kanala nalazi se šljunak, dobro zaobljenih zrna dimenzija 3-5cm, dok u bokovima kanala se nalazi nataložen sitno-zrnati sediment. Nakon 200-tinjak metara od ulaza nalazi se drugo suženje gdje je moguć prolaz samo na jednom mjestu širokog, ali niskog kanala. Matej Mihailovski i Uroš Ilić stali su na 500 m udaljenosti od ulaza na trećem suženju. Topografsko snimanje izvora Bistrac bilo je zahtjevno zbog boravka na dubini većoj od 40m što je zahtjevalo dugotrajnu dekompresiju na niskim temperaturama (9˚C). Za najudaljeniji dio topografskog snimanja Branko Jalžić i Petra Kovač-Konrad morali su odraditi dekompresiju od 40 minuta na 100% kisiku, a uron je trajao 120 minuta. Pri svakom uronu uvijek je uočeno nekoliko primjeraka čovječe ribice.

Čovječja ribica u izvoru Bistrac
Čovječja ribica u izvoru Bistrac

Izvor je također stanište podzemne špiljske spužvice, ogulinskog endema. Maksimalna dubina zabilježena na topografskom nacrtu je 45m, dok je maksimalna dubina zabilježena istraživanjem 50m.